Najbolji pas iz grupe onih koji se koriste u lovu na divlje svinje i ostale grabljive vrste koje nastanjuju prostrane i raznovrsne predijele Argentine je dogo argentino. Sklad i uravnoteženost ovih pasa te odlična, atletska mišićavost njihovih tijela su idealne osobine za izdržavanje dugotrajnih puteva u svim vremenskim prilikama i bespoštednu borbu sa gonjenim plijenom. Dogo argentino je sposoban za iznenadne erupcije brzine na kratkim udaljenostima, a u isto vrijeme, toliko snažan da duge puteve prelazi u galopu (gdje silinu glapa svakako pomažu zaobljene slabine). Onog trenutka kada je dogo uspio da dovede divlju svinju u bezizlazni položaj, on i dalje mora imati dovoljno sačuvane snage za napad i čvrsto čuvanje plijena koji dostiže težinu i do 200 kilograma.

Lov u grupi

Grupa od četiri do šest dogosa je idealna. Loveći sam, njegova hrabrost ga vodi ka mogućnosti ozbiljne povrede ako ne čak i sigurne smrti. Njegova kolosalna atletska snaga mu omugućava da lako nestane iz dometa čujnosti što kombinovano sa njegovim jakim njuhom, lovnim nagonom i, na kraju, sa njegovom istrajnošću da se bori do smrti, stvara spoj koji ga vodi u veliku opasnosti u slučaju da lovi bez pripadnika grupe. Ovo je razlog zašto su tvorci ove rase pasa preporučili lov sa najmanje četiri dogo argentino-a. Grupa ove brojnosti može zadržati krupnu divlju svinju do dolaska lovca koji dovršava lov.

Tihi lov

Udaljenosti srednjeg do bliskog dosega su izuzetno pogodne za dogo argentino. S obzirom da je tih na tragu, vrlo je teško odrediti mjesto gdje je dogo uhvatio divlju svinju samo na osnovu zvuka koji može biti udaljen u teškom rastinju.
Onog trenutka kada je dogo argentino pronašao svoj plijen, napad je istovremen - bez buke a jedini zvuk koji bi se mogao čuti je zvuk opiranja i borbe njegove žrtve.

Lov sa dogo argentino i goničima

Da bi se na neki način nadomjestila tiha priroda dogosa, uz ove pse, goniči se često koriste u šumskim predjelima za pronalazak divlje svinje. Jednom kada je pronađu, goniči opkružuju plijen lajući i, po mogućnosti, bez namjere da ga napadnu. Ovo je trenutak kada se puštaju dogosi koji u trku stižu do izvora laveža a koji olakšava lovcu da odredi mjesto sukoba.
Druga prednost lova u mješovitim grupama je ta što postoji mogućnost da dogosi iz isključivo čistih grupa mogu slijediti odvojene tragove što vodi ka tome da izdvojeni dogo pronađe plijen i tako se nađe u borbi na smrt negdje u šumi, boreći se tiho.