- - - - - - - - - - - - - - -
Ono što je pozitivno i odmah uočljivo je da uzgojni trend ide u istom smijeru. Na izložbi, nije bilo puno izraženih varijacija među pripadnicima istog pola i istog starosnog razreda. Pasmina postaje sve više homogena kada je u pitanju fenotip što je, naravno, dobro ali slika postaje potpuna tek onda kada se jednoličan spoljašnji izgled održi nad raznovrsnim genotipom. Velike glave, širok čeoni dio, te široke i snažne vilice koje su u potpunoj i pravilnoj proporciji sa lobanjom postaju sve prisutnije. Supercilijarni lukovi su izraženi što vodi ka vidljivom stopu. Traži se potpuno i zdravo zubalo. Iako se manjak premolara toleriše standardom, pas sa nedostatkom zuba nema prolaz na najjačim izložbama. Većina odgajivača sa kojima sam razgovarao ovo postavljaju i kao jedan od uslova kod izbora mužjaka za parenje. Iako je dosta pasa bilo na gornjoj granici visine – nije bilo onih gigantskih koje su dominirali sredinom i krajem devedesetih godina. Ovakvi psi su potpuni zaborav i više ne postoje. Leđna linija pasa u Argentini više ne pati od pojave tzv. “šaranstih” leđa. Otvorenost prednjih uglova, nekad vrlo učestala a izazvana najčešće kratkom nadklakticom, je dosta popravljena a samim tim i ukupan balans pasa - dubina grudnog koša dolazi u bolju proporciju sa tijelom, preciznije sa distancom mjerenom od dna grudnog koša do tla. Balansu današnjih dogosa Argentine doprinosi i snažan kostur odlično povezan razvijenom muskulatorm naročito izraženom u predijelu vrata koji je dug. Stavovi nogu se pažljivo ocjenjuju. Svako odstupanje od paralelnosti veoma utiče na plasman i korišćenje u uzgoju. Pigment na usnama i očnim kapcima nije velika briga i smatra se “šminkom”. Drugim riječima, pas sa crno pigmentisanim usnama i kapcima neće pobijediti u izložbenom ringu ako je pored njega u konkurenciji građom kvalitetniji pas.
|
||||||||||||||||||||||||
|