- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - (tekst: Jadranko Terzić)

Slijedi prikaz zubala kod dogo argentino; onako kako ga danas zahtjeva zvanični standard i kako je isti evoluirao. Tekst završavam sa trenutnim stavom argentinskih odgajivača i sudaca ka ovoj tematici te šta se može očekivati u budućnosti a zasnovano na spomenutom.

Uz tekst prilažem i par skica iz knjige (“Todo Acereca del Dogo Argentino“) jednog od najcijenjenijih eksperata za ovu pasminu dr. Victor Valino-a, velikog čovjeka i ličnog prijatelja (dok je bio među živima) koji nije štedio sebe u procesu razvoja i priznavanja rase te u edukaciji nekoliko generacija doguerosa.

A sada i tekst ...

DOGO ARGENTINO: (NE)PRAVILNO ZUBALO

Za dogo argentino, kao specifičnu lovnu pasminu sa funkciom da plijen hvata zubima i drži na zemlji (do momenta kada lovac ubodom noža finalizira lov), vilice i zubi su od primarnog značaja.

Ono sto današnji, zvanični, standard (FCI Standard No. 292 / 29.01.1999.) zahtjeva je:

“Vilice su snažne i dobro adaptirane; bez prognatizma bilo inferiornog ili superiornog; Vilice bi trebale biti blago konvergentne, omogućavajući homogenizaciju dentalnih arkada. Vilice obezbjeđuju maksimalan kapacitet ugriza. Zubi veliki, dobro razvijeni, čvrsto usađeni, izgledaju čisti i bez karijesa. Preporučuje se kompletna dentacija, sa prioritetom na homogenizaciju dentalnih arkada. Zubalo je klještasto, iako je i makazasto prihvaćeno.”.

Isti standard kao mane navodi:

Ozbiljne mane: Mali, nejaki i pokvareni zubi. Nepotpuno zubalo.

Diskvalifikacione mane: Podgrizač ili predgrizač.

- (komentar: Zbog funkcionalnosti, prednost se daje klještastom zubalu ali većina odgajivača ipak preferira makazasto iz prostog razloga što psi klještastog ugriza trenjem potpuno istupe sjekutiće u starijoj dobi. Dalje, vezano za inverzno makazasto, ono ne spada u kategoriju diskvalifikacionih mana, ali je nepoželjno zbog vjerovatnoće da će se daljim razvojem vilice transformirati u predgrizač).

Još u prvom opisu naglašava se važnost zdrave i homogene vilice slijedecim:
Vilice: Dobro uklopljene, bez prognatizma, snažne sa pravilno usađenim zubima. Broj molara nije bitan sve dok se postiže ono najvažnije a to je homogenizacija dentalnih lukova, bez karijesa, bez gornjeg ili donjeg prognatizma, i posebno, da se sva četiri očnjaka, velika i čista, savršeno uklapaju dok pritišću ulovljeni plijen.

Gledano sa tačke popunjenosti, u samom početku stvaranja pasmine ovo nije bilo primarno – bilo je bitno da su zubi pravilno raspoređeni i bez velikih razmaka na mjestima nedostatka zuba.
Ovaj zahtjev se zadržao i u prvom standardu kojeg je FCI priznao 31/7/1973 uz priznavanje ove pasmine.

Na žalost, u godinama koje su slijedile i koje su donijele popularizaciju dogo argentino-a u svijetu, pojavila su se i različita tumačenja o neophodnosti potpunog zubala. Tumačenja su išla u ekstreme, počevši od toga da dogo može imati multiplicirajuce nedostake u zubalu sve dok se to ne odnosi na zube koji idu jedan uz drugi pa sve do tumačenja da dogo može imati nedostatak od 2 ili više zuba u nizu uzimajući kao opravdanje da dogo treba imati prostor za ulaz zraka (i olakšano disanje) dok očnjacima drži plijen (?!).

Sasvim je razumljivo da je standard morao evoluirati i postaviti strožije (i jasnije) zahtjeve kad je popunjenost zubala u pitanju. Zvanični standard kaze “preporučuje se kompletna dentacija” ali i “Ozbiljne mane: (Mali, nejaki i pokvareni zubi). Nepotpuno zubalo.”.

Kakav je stav odgajivača i sudaca iz zemlje porijekla glasi:
“Traži se potpuno i zdravo zubalo. Iako se manjak premolara toleriše standardom, budite sigurni da pas sa nedostatkom zuba nema prolaz na najjačim izložbama. Većina odgajivača sa kojima sam razgovarao ovo postavljaju i kao jedan od uslova kod izbora mužjaka za parenje.”.

Na kraju ovog “kratkog” prikaza, sasvim je opravdano očekivati da će standard evoluirati u budućnosti i da će nova verzija postati još strožija kad je popunjenost zubala u pitanju; zahtjev za kompletnim zubalom je već u praksi većine odgajivača i sudaca Argentine.