![]() |
![]() |
![]() |
||
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - (tekst: Jadranko Terzić) Slijedi prikaz zubala kod dogo argentino; onako kako ga danas zahtjeva zvanični standard i kako je isti evoluirao. Tekst završavam sa trenutnim stavom argentinskih odgajivača i sudaca ka ovoj tematici te šta se može očekivati u budućnosti a zasnovano na spomenutom. Uz tekst prilažem i par skica iz knjige (“Todo Acereca del Dogo Argentino“) jednog od najcijenjenijih eksperata za ovu pasminu dr. Victor Valino-a, velikog čovjeka i ličnog prijatelja (dok je bio među živima) koji nije štedio sebe u procesu razvoja i priznavanja rase te u edukaciji nekoliko generacija doguerosa.
A sada i tekst ...
Za dogo argentino, kao specifičnu lovnu pasminu sa funkciom da plijen hvata zubima i drži na zemlji (do momenta kada lovac ubodom noža finalizira lov), vilice i zubi su od primarnog značaja. “Vilice su snažne i dobro adaptirane; bez prognatizma bilo inferiornog ili superiornog; Vilice bi trebale biti blago konvergentne, omogućavajući homogenizaciju dentalnih arkada. Vilice obezbjeđuju maksimalan kapacitet ugriza. Zubi veliki, dobro razvijeni, čvrsto usađeni, izgledaju čisti i bez karijesa. Preporučuje se kompletna dentacija, sa prioritetom na homogenizaciju dentalnih arkada. Zubalo je klještasto, iako je i makazasto prihvaćeno.”. Isti standard kao mane navodi: Ozbiljne mane: Mali, nejaki i pokvareni zubi. Nepotpuno zubalo. Diskvalifikacione mane: Podgrizač ili predgrizač. - (komentar: Zbog funkcionalnosti, prednost se daje klještastom zubalu ali većina odgajivača ipak preferira makazasto iz prostog razloga što psi klještastog ugriza trenjem potpuno istupe sjekutiće u starijoj dobi. Dalje, vezano za inverzno makazasto, ono ne spada u kategoriju diskvalifikacionih mana, ali je nepoželjno zbog vjerovatnoće da će se daljim razvojem vilice transformirati u predgrizač).
Na žalost, u godinama koje su slijedile i koje su donijele popularizaciju dogo argentino-a u svijetu, pojavila su se i različita tumačenja o neophodnosti potpunog zubala. Tumačenja su išla u ekstreme, počevši od toga da dogo može imati multiplicirajuce nedostake u zubalu sve dok se to ne odnosi na zube koji idu jedan uz drugi pa sve do tumačenja da dogo može imati nedostatak od 2 ili više zuba u nizu uzimajući kao opravdanje da dogo treba imati prostor za ulaz zraka (i olakšano disanje) dok očnjacima drži plijen (?!). Sasvim je razumljivo da je standard morao evoluirati i postaviti strožije (i jasnije) zahtjeve kad je popunjenost zubala u pitanju. Zvanični standard kaze “preporučuje se kompletna dentacija” ali i “Ozbiljne mane: (Mali, nejaki i pokvareni zubi). Nepotpuno zubalo.”. Kakav je stav odgajivača i sudaca iz zemlje porijekla glasi: Na kraju ovog “kratkog” prikaza, sasvim je opravdano očekivati da će standard evoluirati u budućnosti i da će nova verzija postati još strožija kad je popunjenost zubala u pitanju; zahtjev za kompletnim zubalom je već u praksi većine odgajivača i sudaca Argentine. |
![]() |
|||
|
|
![]() |